Zašto danas niko ne čita poeziju? Ne baš niko ali vrlo malo... Svi čitaju ove 'lake' romane i sl.

Iskreno ja volim ono sto ce me opustiti da ne moram previse da mislim jer mi obicno dan bude naporan da mi nije do dodatnog razmisljanja, ali nikad ne znas kakav te momenat moze uhvatiti...

Da , to je "problem" poezije, zahteva aktivnost mozga, razmišljanje, za razliku od vikend-romana. I ja volim čitati ove "obične" romane.

Volim poeziju, nije mi vazno kakvu... Trenutno ucim Shakespearove sonete..

Poezija moze biti zaista zanimljiva, no ja je ne citam tako cesto zato sto pjesnici vecinom pisu o svojim licnim problemima...

Prave pesme, uslovno rečeno jer je teško razlučiti šta su 'prave pesme' govore o univerzalnim problemima, koje imaju svi ljudi, pa je zato i tako lepa, jer se čovek može lako povezati.

Prave pjesme jesu zanimljive, što sam ja i rekao, ali opet, većina pjesnika govori o svojim problemima. (primjer: simbolisti)

Simbolistice pjesme su zivo sranje... Knjizevnost je umjetnost rijeci, i znacenja, a ne muzikalnosti...
Simbolisticki pjesnici su izvisena bica koja se uzdizu iznad sume simbola. Ja mislim da su oni izgubljeni u svojim visinama. U visine su se digli zbog pretjeranog konzumiranja nezdravih stvari, ukljucujuci i sperme od drugih simbolistickih pjesnika. Njihove pjesme ne govore ni o cemu do o njima samima, a oni sami mi nista ne znace jer nisu nista uradili osim sto su pisali o sebi. Zasto velicamo ljude koje su na lijep nacin pisali o sebi? Nisam bas uvjeren da je hvalisanje umjetnost. On sam sebe uzdize u visine, a ustvari se drogira tim svojim pjesmama, jer one su jedino sto on zna da radi. Covjek koji sve sto zna je da hvali sam sebe na razne nacine nije umjetnik, on je samo prazan prostor kojim odjekuje neznanje.

nisam znao da si ti neki knjizevni kriticar...druze,iskreno,nemoj se ljutiti al ti nemas pojma...presaberi se prije prije pisanja svojih postova...

O ukusima se ne raspravlja... A ti, ti mora da si jedan od Izabranih kad razumijes o cemu pisu narkomani, pederi, jajare i kurve u svom neshvatljivom nadahnucu obicno izazvanim predoziranjem ili sirenjem debelog crijeva...

Ko si ti da kazes da ja iza sebe nikada necu ostaviti trag, kad me nikada nisi vidjela? Kada sam ja rekao da su svi ostali nesposobni da ih napisu? Kada sam ja rekao da sam ja sposoban da napisem pjesme?
Kad ti meni pokazes diplomu da si kako ti kazes knjizevni ekspert, onda cu ti povjerovati da si razumjela te pjesme...
Ja prihvatam tvoju kritiku, no ti si ta koja bi trebala da nauci da prihvata kritike, jer moja je kritika bila da su simbolisticke pjesme uglavnom sranje. Ti tu kritiku nisi prihvatila...
Sve sto sam ja rekao je da su simbolisticke pjesme zivo sranje... I slazem se sa sobom u ovom slucaju.