e moja zvezdo,smijem se OPET kladiti da do juce nisi znala sta uopste znaci ta rijec...ipak ja imam 2 godine vise znanja nego ti

...post editovan...tvoj komentar opet smiješan..

prvo,ja sam se ukljucio u raspravu zato sto sam procitao nesto sto mi se nikako nije svidjelo a ti ako nisi imala nikakav komentar na ono sto je XIO-O2 napisao onda je do tebe,,,preispitaj i ti sebe malo...da cujem tvoj komentar,sta se kacis samo na moje postove...da vidim sta ima reci
...sigurno si saglasna sa XIO-O2...ak je tako ne pise se ni tebi dobro..
ajd citiraj mi ono sto sam ja napisao a da sam nekog vredjao...da vidim i to,majke ti...

...evo mog mišljenja o simbolizmu...iako nisam u potpunosti saglasna sa XIO-ovim mišljenjem,ni meni se nešto naročito ne dopada...zašto spominje Odabrane?Jer samo oni mogu da shvate te pjesme,odbačeni su,sputani na ovom svijetu,a utjehu traže u drugačijem,svijetu u kojem će biti prihvaćeni i u kojem će ih razumjeti...
...simbolisti su izdizali ljepotu iznad svega(L'art pour l' art)...pjesme su hermetične,teško ih je odgonetnuti,zapravo one se i ne mogu dokučiti do kraja,zapravo u tome i jeste njihova ljepota...e sada slijedi to da se o ukusima ne bi trebalo raspravljati...a ovo što je spomenuo da su narkomani,pederi,etc..pa nije sam izmislio,već pročitao...valjda znamo da je za čitanje ovih pjesama neophodno poznavati njihovu biografiju

apokalipso ::

...preispitaj i ti sebe malo...da cujem tvoj komentar,sta se kacis samo na moje postove...da vidim sta ima reci ...sigurno si saglasna sa XIO-O2...ak je tako ne pise se ni tebi dobro..

...Molim?

apokalipso ::

ajd citiraj mi ono sto sam ja napisao a da sam nekog vredjao...da vidim i to,majke ti...

...slobodno pročitaj još jednom svoje postove,ima porebe vjeruj mi...

...ovako Orlanda, ne da cijeniš,već razumiješ,da,potrebno je poznavati piščevu biografiju,ovo se odnosi na simbolizam što,,Homer" i "Ep o Gilgamešu" svakako nisu...dalje,vrijednost,ja to nisam spominjala,kome li je to upućeno ...ništa tu nije smješno suditi,jer ja ponavljam da pjesme simbolista govore o njihovom životu ne mom,znači pr. radi,pjesma Artura Remboa ,,Pijani Brod" predstavlja njegov život,aposolutna metafora...očigledno je potrebno:

prijevod Vladimira Gerića:

Citat:

PIJANI BROD Kad iz mirnih Rijeka zaplovih po svijetu, Snosio već nisam kormilara volju: Indijanci su ih uzeli na metu, Pobivši ih gole na šarenom kolju. Tako sam od britskog pamuka, mornara I flamanskog žita oslobođen bio; Kada presta graja mojih kormilara, Poniješe me Rijeke kuda god sam htio. U mahnitom pljusku oseke i plime, Neviniji još, no dječji mozak, gore Lomove i kaos podnijeh prošle zime No rti što sežu daleko u more. Pomorski moj nagon kršten bje u buri Kad sam deset noći plutao na valu - Što se vječno valja i za plijenom juri – Bez čežnje za glupim očima na žalu. Slađi nego djeci na kiselo voće, Čamovu mi ljusku zelen talas probi, Ispra bljuvotine, vino, nečistoće, Kormilo i sidro razasu i zdrobi. I od tog se časa kupam u poemi Mora, protkan mliječnim sjajem vasione, Zelen azur srčem, u kom gdjekad nijemi Davljenik, zanesen, zamišljeno tone. Gdje, kad iznenada sedefna modrina Zore zadrhti od ružičastih šara, Snažnije od vaše lire i od vina Vrije gorki kvasac ljubavnoga žara! Sad znam munju, trombu koja nebu liže, Vrtloge i struje, večer i svanuće, Što se ko golublje jato plaho diže – Katkad vidjeh ono što se želi vruće. Vidjeh sunce puno pjega čija vatra Neznan užas budi, i gdje iz daljina Vjetar, kao glumce antičkog teatra, Valja vale, spori drhtaj žaluzina. Snivah noć zelenu, punu snježna sjaja, Zvjezdanim cjelovom kad se s mora slijeva, Nečuvenog soka kruženja bez kraja, Plav i žuti drhtaj fosfora što pjeva. Slijedio sam vale, poput krda zloga Kako o hrid biju i po više dana, Bez pomisli da bi Marijanska noga Ukrotila bijesnu njušku oceana. Viđao sam, znajte, čudesne Floride Gdje u oči tigra s ljudskom puti pada Odsjev cvijeća, duga što se nebom vide Napete ko uzde iznad sinjeg stada. Ogromne sam bare gledao gdje gnjije Levijatan usred vrše što ga sputa, Vir gdje vrelom strujom u bonacu rije I daljine što ih sivi ponor guta. Led, srebrno sunce, sedefaste vale, Žarki svod i brodski trup sred smeđe struje, Gdje ko grane crna mirisa već pale, Pune nametnika, orijaške guje. Poželjeh pokazati djeci sva ta čuda, Pjevajuće ribe, zlataste orade. Morske pjene cvat bje kruna moga truda, A snažni mi vjetar katkad krila dade. Al ponekad, shrvan skitnjom na svom putu, Razdragan sam slušo more kako ječi, Vješajući na me pjenu crno-žutu; Katkad bijah nalik ženi koja kleči, Lutajućoj hridi što na sebi njiše Modrookih ptica nečist, žagor glasan; I dok lutah, preko užadi sve tiše Klizali su vali davljenike na san. Al ja, izgubljeni brod što s kosom kiše U eter bez ptica s uraganom ode, Te Hanzine lađe, ni Monitor više Neće mu izvući pijan trup iz vode, Slobodan, tek s trhom ljubičasta dima, Ja, što provom param rumen zid visina, Nosim omiljena jela pjesnicima Od sunčevih trava i azurnih slina, Koji hitam, posut iskrama planktona, Luda daska s pratnjom hipokampa tamnih, Dok pod maljem Srpnja pada poput zvona Tamno-modro nebo u vir voda plamnih, Koji drhtim, čuvši jecaj iz daljina Behemot i gusti Maelstrom kad se pare, Ja, vječiti tkalac beskrajnih modrina, Sad evropske žalim lukobrane stare. Vidjeh nebo kada zvijezdama se pali, Bunovno, veslaču pristupno i drago: Zar te ova noć snom izgnanstva zali Jato ptica zlatnih, o buduća Snago? Ali znam da odveć plačem. Svi već znadu Gorka sunca, grozne lune, bolne zore. Trpka ljubav pijanim mrtvilom me nadu. O da kilj mi prsne, da me poždere more! Kad za evropskom me vodom želje snađu – Vidim crnu lokvu pred mirisno veče, Kad čučnuvši kraj nje, tužno dijete lađu, Krhku kao leptir, pušta neka kreće. Vali, otkada vaša nemoć me ne satre, Ja ne mogu tragom dereglija poći, Prolaziti slavom zastava i vatre, Niti podnijeti mirnih luka strašne oči.

pročitaj pjesmu,vjerovatno ste je već radili...
npr.
,,Neviniji još, no dječji mozak, gore
Lomove i kaos podnijeh prošle zime"-ne znači puno,pročitaj sada biografiju,...ustvari se misli na njegov odlazak iz Šarlevila u Pariz...

,,Pomorski moj nagon kršten bje u buri
Kad sam deset noći plutao na valu"-što baš 10 dana?Zato što mu se tako ćefnulo?Ne...možda zato što njegovo ime i prezime ima ukupno 10 slova...o Bože,nije ni to,već zato što je 10 danas trajao njegov boravak u Parizu..zašto je taj odlazak bio značajan,pročitajte.

Kako bi ja to samo znala da nisam pročitala bografiju?Njegovo ime mi sigurno samo ne bi reklo? Što znači da je biografija veoma bitna!
A ovo za rzumjevanje djela...izgleda da ne ne vrijedi ponavljati...iz toga što si ti napisala znači da (skoro)svako može razumjeti simbolizam,a koliko se sjećamo već sam navela...simbolistima nije bilo u cilju da njihove pjesme budu razumljive citiram sebe:

zvjezdica ::

one se i ne mogu dokučiti do kraja,zapravo u tome i jeste njihova ljepota...

...ne zove se uzalud tako....
+nije toliko važna misao koliko jeste zvuk...

@apokalipso: Prigovaras tome sto ja neprestano pominjem Izabrane, a ne osvrces se na to sto i simbolisti neprekidno ponavljaju iste motive.
Simbolisti su ljudi koji se samo sebi okrecu, ljudi koji ne razumiju nista, a ipak misle da razumiju sve. Simbolisti su ostavili neki trag... Ti si za mene rekao da nista nisam razumio, ergo i ja cu tako ostaviti trag.
Njihova je poezija besmislena... To ne mislim u smislu da su nabacali rijeci koje ne znace nista, dapace, rijeci koje oni pisu simboli su za druge pojave... Ali i ti simboli, spojeni, cine jedan novi simbol, simbol besmisla.
S obzirom da neki ovdje nisu razumjeli o cemu sam ja govorio u svojim prethodnim porukama, ovdje cu to pojasniti. Pjesnik simbolizma pjeva o svojoj uzvisenosti. Njegove pjesme opisuju uzvisenost njegovog zivota. Ovi su pjesnici tvrdili (ovo pise u mojim knjigama za srpski jezik) da ne mogu da zive ako ne pisu pjesme. Ako se njihov zivot sastoji od pisanja pjesama i velicanja sebe, a njihove pjesme pjevaju o njihovim zivotima, o cemu onda oni pisu? Ovo podsjeca na rekurziju koja se cesto javlja kao greska kod pisanja ciklicnog algoritma (govorim o informatici): neka funkcija sama sebe poziva, dok ne potrosi sve sistemske resurse i izazove pad sistema. Isto tako i pisci simbolizma, oni pjevaju o svom zivotu koji se sastoji od pjesama koje pjevaju o zivotu koji se sastoji od pjesama koje pjevaju o zivotu koji se sastoji od pjesama koje pjevaju o zivotu koji se sastoji od pjesama koje pjevaju o zivotu koji se sastoji od pjesama koje pjevaju o zivotu koji se sastoji od pjesama...
Nadam se da je ovo dovoljan argument za moj stav.
@orlanda*:Zvjezdica me preduhitrila, te je objasnila da moji stavovi od simbolistima kao pederima i narkomanima nisu predrasude nego znanja stecena iz knjiga koje se koriste u nastavi.
Vi govorite o meni, a ne znate ni ko sam ni kako izgledam, niti da li sam ovo ja ili neko drugi...
Ja mislim da vecina vas misli da su ono sto govore da ja mislim da jesam. Isto tako mislim da vi ne pokusavate, ne zelite, ili ne mozete da razumijete ono sto ja ovdje pokusavam da kazem.
Ako bas toliko postujete simboliste, te hvalisavce, onda postujte i ovo: Ja sam iznad vas u svom svijetu shvatanja i neshvatanja, a vi hodajte kroz svoju tamnu sumu simbola ne shvatajuci nista, jer samo oni Izabrani razumjece moje rijeci, samo oni koji se uzdignu iznad te sume simbola razumjece ove moje rijeci.

Nego....da se vratimo na temu...koja vam je omiljena pesma??Da li vam se vise svidja domaca ili svetska poezija?I sta mislite o Pablu Nerudi?svidja li vam se njegova poezija?
Evo jedne,za koju kazu da je jedna od najlepsih....


Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Napisati na primer: "Noc je puna zvezda,
trepere modre zvezde u daljini".
Nocni vetar kruzi nebom i peva.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene volela.
U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo.
Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini neko peva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Kao da je zeli pribliziti moj je pogled trazi.
Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
Ista noc odeva belinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi poslednji koje za nju pisem.